RenatoPernic.jpg (3813 bytes)
RENATO PERNIĆ
(1938. - 2002.)

 

IN MEMORIAM

Renato Pernić ponikao je s istarske zemlje u koju se sada zauvijek i vraća. Rođen je godine 1938. u Kompanju na Roštini, 1957. završio Učiteljsku školu u Puli, a 1963. diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu glazbeni smjer. Tako je stekao nužnu naobrazbu za ostvarivanje svoje životne preokupacije: praćenje, sudjelovanje i izučavanje istarskog narodnog melosa, koji ga je od ranog djetinjstva opčinjavao. Pradavni glazbeni instrumenti istarskih Hrvata: mih, roženice, šurle.. bili su generacijama istarskih dječaka prvi i jedini umjetnički predmet što su ga izdjelali ili oni sami ili njihovi očevi i nonići, kako bi kratili vrijeme čuvajući blago na pašnjacima središnje Istre i padinama Učke i Ćićarije. Do godine 1969. Renato Pernić službovao je kao učitelj glazbe i već tada izravno sudjelovao kao glazbenik ali i organizator na raznim priredbama i smotrama istarske narodne glazbe, osnovao zbor i limenu glazbu u svom rodnom Roču, a poticao glazbeno stvaralaštvo i u drugim sredinama.

Tu svoju djelatnost osobito je razgranao od godine 1969. kada je postao glazbenim urednikom na Radio Puli, gdje je, unatoč umirovljenju godine 1994., sve praktički do ove zime bio svakodnevno prisutan u redakciji – i naravno u emisijama naše radio postaje ali i Prvog programa Hrvatskog radija na kojem više od 20 godina svakog utorka pjesmom i rječju slušatelje širom domovine i svijeta upoznaje s izvornom istarskom glazbenom baštinom.

Renato Pernić istinski je narodni čovjek i nema ni najzabačenijeg istarskog zaseoka koji Renato nije mnogo puta posjetio sa svojim vjernim prijateljem i tonskim snimateljem Brankom Pajićem ili čestim novinarskim pratiteljem i kolegom-prijateljem iz Radio Pule Markom Bijažićem. Nema glazbene smotre, okupljanja ili festivala u Istri – od “Naš kanat je lip” do MIK-a ili od Svjetskog prvenstva “trieština” do smotre “na organiću” na kojima Renato Pernić nije sudjelovao ili ih čak utemeljio. I možda najvrijednije nema glazbene fonoteke nijedne hrvatske radio postaje koja ima bogatiju zbirku izvorne narodne glazbe od fonoteke Radio Pule u koju je Renato pohranio više od tisuću snimaka izvornog sviranja i pjevanja pa i beside istarskog čovika, s motivima od radosti rođenja do žalosti odlaska i smrti.

Knjigom “Meštri, svirci i kantaduri” podigao je najljepši trajni spomenik generacijama istarskih narodnih pjevača, svirača, izrađivača pučkih glazbala i folklornih društava.

Renato Pernić je uz Kuhača, Kubu, Matetića, Brajšu i posebno svog učitelja i prijatelja Zlatića dao nezaobilazno golem doprinos očuvanju narodnog identiteta istarskog čovjeka i Istre kao jednog od najljepših dragulja u niski hrvatskih regija.

Među brojnim društvenim priznanjima koja je dobio za takav svoj rad i život, spomenimo plaketu Prosvjetnog sabora Hrvatske, Plaketu općine Buzet, Godišnju nagradu Hrvatske radio-televizije, Diplomu Sabora kulture Republike Hrvatske i odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske “Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića” – najviše državno priznanje u oblasti kulturnog stvaralaštva.